Nemir skitnice

Zbog prirode mog sadašnjeg posla moglo bi se reći da imam puno slobodnog vremena, što znači da sam fizički primorana biti na jednom mjestu, tačnije na svom radnom mjestu, sjediti pred računarom i praviti se da nešto radim, a u principu sam besposlena da besposlenija ne mogu biti. Moja dnevnica košta negdje oko 80 KM dnevno, što je vrlo malo za dane koje provedem na terenu, a vrlo puno za dane kada sam u kancelariji. Dane koje provedem na terenu, u prevodu svaki jebeni dan proljeća, ljeta i zime koji nema padavina, a ove godine ih je bilo i previše. Firmi u prosjeku donesem godišnju dobit svojim radom i stručnim znanjem u visini od nekih milion maraka. Sve kreće od mene i moja 3 radnika koja provedu zajedno samnom cijelo ljeto na terenu. Da li sad moja dnevnica izgleda visoka? A tek moji radnici? Njihova dnevnica je 18 KM, mjesečno oko 200-250KM.
Uglavnom, u svoj toj svojoj dosadi sam došla do zaključka da se stalno nešto pitam, kako ovaj ovo može, kako onaj ono, kako ljudi funkcioniraju, zašto rade to što rade(loše stvari), zašto ne pomognu ako mogu i onda sam skontala da se previše pitam....Pitala se ne pitala, samo sebi nabijam pritisak jer svijet nije onakav kakvim bih ga ja htjela da bude, niti će postati  time ako ja dobijem čir na želucu od razmišljanja i pitanja....
baj d vej, radim na ugovor od po mjesec dana, i danas mi je posljednji radni dan po starom ugovoru, i čekam da mi šef javi da li ću dobiti produženje ili neću, da li da počnem da radim izvještaj za sutra ili ih ne interesuje šta sam radila ovaj protekli mjesec i postoji li potreba za daljnjim mojim angažmanom. Zaboravila sam napomenuti da radim po ugovoru na određeno. Imam pravo na ništa, jednostavnije rečeno, da ne bih sada počela nabrajati da nemam pravo na godišnji, na bolovanje, na regres, na porodiljno ( što mi je ovih dana primarno pravo koje bih htjela da imam: pravo da imam svoje dijete bez bojazni da ću automatski ostati i bez tog jadnog ugovora na mjesec.).  Dobro su to pravnici naše države skrojili... Svaka im čast!!! Još ih proizvedite!! Svake godine s tog fakulteta izađe hiljadu pravnika koji se kurče kao da su ufatili Boga za muda. Napravite još pravnih fakulteta, pored svake štale u državi, ako može ikako, malo je onih u Travniku i Kiseljaku i još po kojekakvim zabitima... A rade-ništa! Kaže budi član sindikata...kojem sindikatu da se ja obratim za svoje pravo na porodicu? Ko da mi omogući pravo na porodiljno, na normalan život, da ne strepim svaki mjesec? I nema mi gore nego kad mi neko kaže, pa imaj dijete, ko ti brani.. Jest baš, ko mi brani da budem još jedna domaćica i da jedva krpim kraj s krajem, ko mi brani da zaboravim svoju diplomu i posao, ustvari primanja koja ta posao nosi, jer niko ne radi zbog posla već zbog love, to je jasno k'o dan., ko mi brani da se popišam na svoje obrazovanje, da zaboravim sve što znam i budem domaćica. Respekt domaćicama, vrlo rado bih to bila uz uslov da znam da moje dijete neće oskudjevati. A kako da budem sigurna u to kad i moj muž radi po ugovoru na određeno, tačnije po ugovoru na mjesec dana.
Odlično. Kaže bijela kuga. Pa ko normalan da se pod ovakvim okolnostima usudi i pokušati imati dijete? I opet, sve pod uslovom Božjeg davanja i pretpostavke da možemo uopće imati dijete. Uh brate, i ja sam previše dokona i razmišljam previše.....Odoh kao u onoj reklami kokakole zuriti u sunce, jer se osjećam kao oko koje smao gleda a nema usta da progovori....